Pneumokokna bolest

 

Pneumokok je uzročnik cijelog niza infektivnih oboljenja koja pogađaju ponajprije djecu, a zatim i osobe treće životne dobi. Kod djece do 5 godina upravo je pneumokok najznačajnija bakterija kao uzrok bolesti. U djece starije od 5 godina pneumokokne su infekcije rjeđe, ali to ne znači da oni ne oboljevaju. Pneumokok ponovno postaje značajniji uzročnik infekcija u dobi iznad 65 godine, a uzrok tome je slabljenje prirodnog imuniteta.

Prisutnost bakterije ne znači da ona mora uvijek izazvati bolest. Može biti samo prisutna u sluznici nosa djece i odraslih osoba, kao normalan stanovnik sluznice ždrijela i usne šupljine odakle se može proširiti i naseliti na sluznicu nosne šupljine. Čak kod trećine zdrave djece pneumokok se nalazi u ždrijelu.

 

Prenosi se kašljanjem, kihanjem, dodirom predmeta koji su onečišćeni bakterijom.

Ako pneumokok prijeđe ždrijelnu barijeru radi prehlade, slabog imuniteta, umora, loše prehrane, naročito u vrijeme virusnih infekcija koja oštećuju sluznicu, pneumokok će se razmnožiti u pojedinom organu i razviti upalu.

Dijagnoza da se radi o bakteriji pneumokok postavlja se izolacijom bakterije s mjesta infekcije, iako nalaz pneumokoka iz kulture sekreta nosa ili ždrijela ne mora značiti da je ta bakterija i uzročnik bolesti. Liječnik će na temelju kliničke slike i drugih laboratorijskih nalaza postaviti  dijagnozu. Kod svake teže infekcije kao što je primjerice, upala pluća, najpouzdaniji pokazatelj je nalaz bakterije u krvi.

Rizične skupine

Osim djece, u rizičnu skupine spadaju stariji od 50 godina, dijabetičari, te oboljeli od malignih bolesti.

Bolest postaje sve rezistentnija na antibiotike, i može završiti smrću, pa je opravdana prevencija cijepljenjem. Cjepivo postoji, no, Hrvatska je jedna od tri zemlje u Europskoj uniji u kojoj Nacionalnim programom nije predviđeno cijepljenje.

Na teret HZZO-a u Hrvatskoj se protiv pneumokoka mogu cijepiti samo djeca rođena s težim srčanim anomalijama i starije dobne skupine oboljelih od dijabetesa, srčanih i kroničnih plućnih bolesti. Ostali cjepivo plaćaju u prosjeku između 300 i 400 kuna.

Vrste cjepiva

Dvije su osnovne vrste cjepiva. Polisaharidno konjugirano cjepivo protiv pneumokoka štiti od 7 tipova. Koristi se za cijepljenje dojenčadi i male djece od 2 mjeseca do 2 godine starosti i kod prethodno ne cijepljene djece starosti od 2-5 godina. Cijepljenje smanjuje i mogućnost obolijevanja od onog tipa pneumokoka koji nije uključen u cjepivo, ali je u srodstvu sa sojem koji cjepivo sadrži. Za djecu stariju od dvije godine i za odrasle osobe primjenjuje se polisaharidno cjepivo protiv pneumokoka koje štiti protiv 23 tipa S. pneumoniae.

Zdrave osobe razviju imuni odgovor na većinu ovih tipova bakterije 2-3 tjedna nakon cijepljenja. U našoj su zemlji registrirane dvije vrste cjepiva: Prevenar, koji sadrži 7 serotipova na koje je i najčešća otpornost  na antibiotike, te drugo, polivalentno (Pneumo 23), koje sadrži 23 serotipa pneumokoka.

Neka se djeca ne smiju cijepiti ili trebaju pričekati na cijepljenje. Djeca koja su na prethodnu dozu cjepiva protiv pneumokoka doživjela alergijsku reakciju ne smiju primiti sljedeću dozu tog cjepiva. Cijepljenje umjereno ili teško bolesne djece treba odgoditi dok potpuno ne ozdrave.

Pedijatri često ne informiraju roditelje da mogu cijepiti dijete protiv pneumokoka. Iako cjepivo košta, trošak cijepljenja vraća se zdravstvenom sustavu smanjenjem bolovanja roditelja, izostanaka djece iz škole zbog akutne upale srednjeg uha i pluća.

S cijepljenjem pojavnost tih bolesti bi se prema procjenama smanjila za 40 do 60 posto, ističu iz Klinike za infektivne bolesti. Nakon što su to prije 10 godina prepoznale razvijenije europske zemlje, vrijeme je da to prepozna i hrvatska zdravstvena administracija, istaknuto je na konferenciji posvećenoj pneumokoku.

Video isječak

Novosti

Kategorije

Arhiva novosti

%d blogeri kao ovaj: